Nastupi

« Povratak

Nastup Klape Jelsa na 38. Festivalu Dalmatinskih Klapa Omiš 2004.g.

OSVRT NA MUŠKI FINALE 38. FESTIVALA DALMATINSKIH KLAPA - 25. 07. 2004.

POBJEDA IZ FOTOFINIŠA

Piše Igor Brešan:

Na koncu je dvije ponajbolje plasirane klape dijelio tek simbolični razmak od svega 0,1 boda (Crikvenica 65,6, Teuta 65,5), dvije su imale isto punata (Subrenum i Jelsa po 64,5), što najbolje ilustrira ujednačenost klapa, ali i problem sadašnjeg načina ocjenjivanja.

 

Zaključili smo tako i muški finale, nakon niza eliminacijskih večeri koje su, za razliku od prijašnjih godina, bile izuzetno posjećene i kvalitetne, neovisno o konkurenciji.

Sad kad je glavni preduvjet bio ispunjen, bilo je razložno očekivati sjajne završnice u obje kategorije, pa i u onoj ženskoj, koja se nije naročito pokazala, pa i u ovoj muškoj, koja se uglavnom poklopila s očekivanjima, a to u prvom redu znači da je udovoljila izvođačkom kvalitetom, atmosferom i, dakako, punim gledalištem.

A sve se lako da provjeriti čim su Puntari dobili treću nagradu publike, a tek pljesak velika imena kao što su, ne tako davno laureati, Adrion, Kamen, Luka, Filip Dević, još prije je otpala Nostalgija... Jesu li to Crikvenica (1. nagrada žirija), Teuta (1. nagrada publike i 2. žirija), Subrenum (3. nagrada žirija) i Jelsa (2. nagrada publike) uistinu bili bolji jer ih ostatak nije mogao pratiti, ili su Crikvenica, Šibenčani i zagrebački Jelšani ozbiljnije poremetili neke odnose, dakako u pozitivnom smislu, nego što se ovako paušalno može sagledati.

E sad, koliko su lideri participirali u kvaliteti Festivala, treba pustiti vremenu i nekoj dakako manje konfliktnoj osobi od vašega reportera. S izuzetkom Teute, kojoj se uistinu nema što dodati niti oduzeti, u svakoj od ostalih pričica ima poneko ali. Eto, recimo, publika nije niti uspjela saslušati, a očito niti razumjeti jelšansku Baškovošku buru, i pljeskom joj je mogla puno toga oduzeti, a nagradila ju je tako visokim priznanjem. I Jelšani su pustili stvari tako da im se pljeskom upada u riječ.

Ono što su svi vidjeli, bilo je da Puntari nisu potpali pod novu klapsku kvalifikaciju i da su mimo propozicija otpjevali dvije izvorne pjesme u muškoj konkurenciji. Ne držim to nikakvim strašnim presedanom ako je za dobro Festivala, ali kad je već tako, moglo je i moralo rezultirati boljim doprinosom. Subrenum je posljednjih nekoliko godina u vrhu, a sad, kad je savjest napokon proradila, zapravo je već sve rečeno.

Bilo bi korisnije za Festival da je recimo sada i ovdje raspoznao i stimulirao Bilice, u pjesmama punim harmonijskih skokova kojima su savršeno udovoljavali, pa Šufit, koji je pjevao nadasve meko i ležerno, ili serenadu Adriona, koja može odzvanjati satima u gluho doba noći zbog čistine donesena akorda. Bili su to moji ovogodišnji favoriti.

Dakako, ostao sam, kao uvijek, u manjini, s vjerom da će se tek dogodine obistiniti upravo ovakva očekivanja. A to je već sreća u nesreći, dio festivalskog iskustva koje teško može zastraniti, a nasvježije i neoborive dokaze ima u Crikvenici, Jelsi, Subrenumu.

Na koncu, dvije ponajbolje plasirane klape dijelio je tek simbolični razmak od svega 0,1 boda (Crikvenica 65,6, Teuta 65,5), dvije su imale isto punata (Subrenum i Jelsa po 64,5), što najbolje ilustrira ujednačenost ovogodišnjih pretendenata za festivalska priznanja, ali i problem sadašnjeg načina ocjenjivanja.

Na vrh »